Zavodljiva napast zvana SLADOLED

U ustima se topi ostavljajući kremastu senzaciju. Sladoled sladi, hladi i krijepi pružajući zadovoljstvo i oku i jeziku. Da njega nema trebalo bi ga izmisliti – rekao je jednom prilikom poznati francuski kuhar Montignac.

Da li je sladoled uistinu tako bezazlen užitak?

Za uobičajeni sladoled ne možemo reći da spada u namirnice povoljne za zdravlje. Poznato je da se priprema od mlijeka i šećera s dodatkom usitnjenog voća uz neprekidno miješanje i rashlađivanje do točke zamrzavanja. Prema saznanju temeljenom na makrobiotici, osim činjenice da je sladoled ekstremno yin namirnica on sadrži niz nezdravih sastojaka.

Da bi se razumjela količina problema koju sladoled može nanijeti zdravlju i da bismo znali zašto ga je mudro izbjegavati, nužno je osvrnuti se na štetnost sastojaka od kojih je napravljen – mlijeka, šećera, kemijskih dodataka a voće u ovoj kombinaciji nije za pohvalu kao ni smrznutost.

Kao mliječna hrana sladoled u tijelu stvara višak u obliku masnoće i sluzi što se vrlo teško izlučuje. Naše tijelo nije u mogućnosti razgraditi mlijeko do kraja jer mu nedostaje enzima koji bi ga razgradio a višak se taloži na unutarnjim organima, sluznicama i dišnim putovima pogodujući razvoju bakterija. Hladeći tijelo sladoledom ljeti, stvaramo dobru podlogu da već ujesen kada se energijski dešava priprema za hladnoću, lako prehladimo, razvijemo viruse i viroze, upale sinusa, jajnika, mokraćnog mjehura itd.

Nepovoljne učinke mliječnog sladoleda pojačavaju dodaci – bijeli šećer i aditivi. Kada bi se napravila temeljita analiza utjecaja ovakve namirnice na zdravlje čovjeka zasigurno bi se čule preporuke o umjerenom konzumiranju. Za kemijske dodatke u sladoledu ne možemo reći da su “zanemarive količine”, jer ljudski organizam ima svoju prirodnu logiku i memoriju pa kad u njega unesemo nešto neorgansko i sintetičko on to ne prepoznaje nego u čitavom sustavu nastaje zbrka.

Što unosimo sladoledom?

U knjizi američkog autora J.I.Rondaleua Complete Book of Food and Nutrition navodi se da u sladoledu možemo naći sljedeće supstance: diethil glucol, kemijska tvar koja se ponekad upotrebljava kao antifriz u radijatorima a inače skida boju; aldehid C17 nezapaljiva tekućina koja se često upotrebljava u industriji gume i plastike a sladoledu daje okus trešnje; ethel koji se upotrebljava za čišćenje tekstila, a njegove su pare poznate kao uzročnik kroničnih bolesti pluća, jetre i oštećenja srca a sladoledu daje okus ananasa; amil acetat također jedan od naftnih derivata koji daju okus banane; benzil acetat od kojeg sladoled ima okus jagode itd. Višak tih kemijskih tvari što ga organizam ne može prepoznati ni razgraditi do kraja, lijepi se na onu mliječnu sluz što imamo u sebi od prije te sve skupa zbog pretjerane rashlađenosti kontrahira. I nastaje panika u tijelu, zasigurno ne u svijesti jer o tome vrlo malo znamo.

Ledeno umrtvljenje

Čovjek je toplokrvno biće i za očuvanje naše unutrašnje vatre trebamo umjereno hladnu ili umjereno toplu energiju. Sve što je jako hladno i rashlađuje slabi bubrege i čitav urogenitalni sustav. A oni su, među ostalim, nadležni za funkcioniranje spolnih organa, pa tako sladoled slabi i libido.

Zdravo uživanje

I na kraju, sladoled svakako DA, ali od mlijeka biljnog porijekla (mlijeko od žitarica, sojino, rižino, bademovo) s biljnim sladilom (javorov sirup, ječmeni slad, med) s prirodnim dodacima za okus kao što je svježe ili sušeno voće, orašasti plodovi, začini te sve to isključivo ljeti i (zasad) domaće proizvodnje.

Recept za voćni sladoled

Izmiješajte u mikseru 250 g mekog sojinog sira (tofu), 3 jušne žlice meda, 1 šalicu voća: malina, borovnica ili jagoda. Smjesu rashladite jedan sat prije posluživanja.

Izvorno objavljeno: 24.8.2006. (Novi list, prilog Zvijezde & ljudi)

%d bloggers like this: